utorak, 17.11.2009.
Klik na životnom putu
Pitate li se ikada kako natjerati srce da posluša razum? Kako živjeti ono što u teoriji znate da je najbolje za vas u ovom trenutku? Kako natjerati sebe da krenete hodati dalje? Kako???
Znam, toliko pitanja, a tako malo odgovora. Ili možda puno odgovora, ali niti jedan nije stvoren za mene. Dogodio mi se okret u životu. Ono što sam smatrala bajkom, pretvorilo se u noćnu moru u sekndi. Sada shvaćam da to nije bila sekunda, bilo je to malo duže vremena, ali ja to nisam vidjela. Predosjećala jesam, ali vidjela..ne.
Zatim je uslijedila faza hladnoće i praznine. Ta ispraznost je najgori osjećaj koje ljudsko srce, koje je do prije tri dana beskrajno voljelo, može osjetiti. Srce nije prestalo voljeti, nije počelo niti mrziti, jednostavno je blokiralo sve jednom velikom i dubokom prazninom. Kada prođe faza hladnoće, dolaze faze ljutnje i žaljenja koje se izmenjuju. Iz dana u dan, iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu. Izmjenjuju se.
Boli. Neizmjerno boli..ali onda u jednom trenutku obrišeš suze s lica i kazeš sebi dosta. U tom trenutku odlučiš usmjeriti svu negativnu energiju na rad. Počnes otvarati vrata sebe koja su do tada bila zatvorena, počes se zanimati za stvari za koje do tada nisi, počnes vračati dijelove sebe koji su nekad bili dobri, ali si ih negdje uz put prestao koristiti. Počneš se osjećati dobro. To ne znači da nestanak one bajke više ne boli, to ne znači da si zaboravio. Jednostavo si jedna vrata sebe zatvorio i čekaš.. Čekaš kada će doći dan, čekaš kada će doći osoba koja će te natjerati da ih ponovno otvoriš i da ponovno ispuniš novonastalu, veliku i duboku prazninu koja postoji iza njih. Do tada..najbitniji si TI.
Ne možes prestati živjeti i čekati..NE. Nastaviš živjeti, nastaviš se radovati malim stvarima, nastaviš dozvoljavati malim stvarima da te raduju, jedostavno nastaviš dalje. Jer, kad bi zaustavio svoj život i čekao i čekao i čekao..i kada bi napokon dočekao taj dan, tu osobu..u tebi ne bi ostalo više ništa, jer si iscrpio sebe u tom čekanju..hranio si se sobom..nisi ništa novo donosio..Od zaustavljanja života ne dobiješ ništa, čak suprotno, izgubiš još više. Zato..digni se..obriši suze i počni se graditi, počni se usavršavati, počni klesati tu kompliciranu osobu koju nosiš u sebi tako kad dočekaš taj dan,kada dočekaš tu osobu imaš što ponuditi..tako da imaš ponuditi nešto više od praznine koju jedan dio tebe zasigurno nosi. Znam da ju nosi, jer ju i sama nosim.
U jednom trenutku života dogodi ti se okret,ako ga shvatiš kao klik pomoći ćeš mu da obavi misiju u tvom životu zbog koje je i poslan. I ne zaboravi :“Kada Bog uzme nešto od onoga što čvrsto stežeš u rukama, On te ne kažnjava, nego jedostavno otvara tvoje ruke da bi primile nešto bolje.“ To nešto bolje vrlo lako možeš biti unaprijeđena i bolja verzija tebe samoga. Zato ne smiješ zaustaviti život i čekati, moraš hodati dalje..zato si sada najbitniji TI.
- 15:02 -
